Branje gljiva ili "tihi lov" vrlo je ugodna i korisna zabava ako ste naoružani dovoljnim znanjem, inače riskirate da se od lovca pretvorite u žrtvu. Kako se ne prevariti i prepoznati otrovnu gljivu?
Najveća opasnost za neiskusne berače gljiva nisu sve poznate muharice i žabokreke, koje izvana podsjećaju na jestive otrovne gljive. Bijela gljiva najpoželjnija za berače gljiva ima nekoliko parova među otrovnim. Žučna gljiva se izvana gotovo ne razlikuje od bijele, pa čak i iskusni berač gljiva može pogriješiti. Obratite pažnju na donju površinu kapice gljive: u otrovnoj je ružičaste boje, a na rezu komadić kapice brzo pocrveni. Nije uzalud što satanska gljiva ima tako zlokobno ime. Noga mu je mnogo deblja od vrganja, gornji dio noge je ružičast. Odrežite meso takve gljive i ako brzo pocrveni, a zatim postane plava, odmah je bacite! Sotonska gljiva jedna je od najotrovnijih.
Paradoksalno, možete se i otrovati dobrim, jestivim gljivama. Ne biste trebali brati stare, prerasle gljive. U njima se nakupljaju otrovne supstance, pa čak i vrganje, vrganje, vrganje mogu izazvati ozbiljno trovanje.
Prilično je teško razlikovati dobre od otrovnih gljiva čak i za iskusne berače gljiva. Tako se na kraju ljeta gljive masovno pojavljuju, a istovremeno u šumi možete pronaći njihove pandane - otrovne sumpornožute i smeđecrvene gljive. Trebali bi vas upozoriti crvenkaste ili mliječno bijele ploče, zadebljala osnova gljive. To su obilježja nejestivih gljiva. Jestive jesenske gljive imaju medenu kapu s ljuskama, postoji bijeli film čija je svrha vezati stabljiku gljive za rub kape. Smeđe-crvene gljive odlikuju se neugodnim, oštrim mirisom i ukusom, a otrov koji sadrže utječe na gastrointestinalni trakt.
Gljive poput šavova i smrčaka su takođe otrovne. Otrov koji se u njima nalazi ne uništava se ključanjem i uzrokuje akutno trovanje, posebno kod djece.
Postoji niz gljiva koje se ne smiju jesti sirove. To su takozvani mlekare, odnosno mlečne pečurke, naše omiljene gljive, volushki. U zapadnoj Evropi smatraju se otrovnima i ne jedu se. Ove gljive možete učiniti jestivima dugotrajnim namakanjem ili ključanjem. Gljive treba namakati nekoliko dana. Juha se mora ocijediti, a pečurke pržiti. Postoji oko 50 vrsta gljiva koje, ako se nedovoljno skuvaju ili jedu sirove, izazivaju akutno trovanje. Najneugodnije je što su neke vrste gljiva potpuno nekompatibilne sa alkoholom, što pogoršava simptome trovanja.
Izuzetna pažnja i tačnost tokom "tihog lova" omogućit će vam da na vrijeme prepoznate otrovnu gljivu i zaštitite se od opasnosti. Imajte na umu da gljive rastu uvijek na istom mjestu, pa ako ne oštetite micelij, sljedeće godine ćete ispod željenog grma pronaći iste jestive gljive kao i prethodnih godina.
