Rođenje Kristovo jedan je od najcjenjenijih praznika u kršćanstvu. Štaviše, za katolike to pada 25. decembra, a za pravoslavce 7. januara. Razlika od 13 dana nastala je kao rezultat činjenice da je dolaskom sovjetske moći u Rusiju uveden gregorijanski kalendar (takozvani novi stil kronologije), a cijela katolička biskupija, grkokatolici i protestanti nastavljaju pridržavati se julijanskog kalendara (stari stil).
Instrukcije
Korak 1
Kao što je poznato iz istorije, prvi kršćani nisu slavili ovaj praznik, njegovu pojavu dugujemo egipatskim kršćanima, a do 4. stoljeća n. ovaj se običaj proširio svuda. Ruska tradicija slavljenja Božića nastala je kao rezultat nametanja hrišćanskih principa koje su Grci donijeli na autohtone paganske svečanosti u čast boga sunca (Kolyada), čiji je datum poštovanja pao upravo na 25. decembar. Odavde su se pojavile slavno poznate kolede, koje su preživjele do danas. Božićni mraz je pao na period 25. decembra - 6. januara, i bio je praćen tradicionalnim božićnim gatanjem (jer se prema legendama, tokom zimskog solsticija, vrata otvaraju između vidljivog i nevidljivog svijeta).
Korak 2
Božić u Rusiji nazivali su i "zimskim Uskrsom", a pozivali su ga da proslavi ponovno rođenje i obnovu Duše. Cjelonoćna služba započela je svečanom božanskom liturgijom koja je najavljivala rođenje Spasitelja i davala slavu Stvoritelju, kako od anđela na nebu, tako i od ljudi na zemlji.
Korak 3
Svaka je kuća bila ukrašena božićnim drvcem kao simbolom "vječnog" života, a svečani stol postavljen je u čast kraja šest tjedana Velikog posta.
Korak 4
U noći uoči Božića počele su svečanosti. Mumeri su šetali ulicama, pjevali božićne pjesme, slavili Hrista.
Korak 5
Djeca, zbijena u mala jata, išla su od kuće do kuće i pjevala božićne pjesme, recitovala pjesme i molitve. Vlasnici su im velikodušno poklonili kiflice i medenjake, a odrasli su pozvani za stol.
Korak 6
Roditelji su svojoj djeci pričali priče o rođenju djeteta Isusa, zasipali ih žitom kao simbolom obilja.
Korak 7
Ujutro su ljudi jedni drugima čestitali Božić i dogovarali narodnu zabavu: vožnja u trojci, vožnja saonicama, igranje „leda“, grudi snijega, „ribe“, „kapljice“itd. Također su voljeli tučnjave u pesnicama i mamljenje bikova i medvjeda.
Korak 8
Bufoni su održavali pozorišne predstave, na božićne teme, u kojima dobro zasigurno pobjeđuje zlo, po generaliziranoj slici Gogoljeve osobine. Sve je to preživjelo do danas, pomalo mijenjajući oblik kako bi udovoljilo modernim običajima.
Korak 9
Tako je šarena ruska duša mogla neshvatljivo kombinirati duboke paganske korijene zajedno s kanoniziranim crkvenim obredima.
