Trideseta godišnjica porodičnog života naziva se bisernim vjenčanjem. Smatra se da je s godinama odnos između muža i žene postao snažan i lijep poput prirodnih bisera koji nastaju iz sitnog zrnca pijeska koji se vremenom gradi sloj po sloj i kao rezultat postaje vrlo snažan. Na isti način, porodica se u slojevima "preraste" u trideset godina koje su prošle od datuma vjenčanja i postaje neuništiva prije svih životnih oluja.
Prema ustaljenoj tradiciji, na ovaj dan supružnici međusobno daruju poklone povezane sa temom proslave. Suprug svojoj drugoj polovici daruje ogrlicu od trideset bisera, od kojih svaka obilježava godinu dana braka. Gosti na odmoru također pokušavaju darivati bisere, najčešće razni nakit (narukvice, perle, prstenje, naušnice i igle za kravate), kao i predmete enterijera s bisernim uloškom (kutije, svijećnjaci, figurice). Iako je sasvim dopušteno apstrahirati se od teme proslave i dati upravo potrebne i korisne stvari, posebno one koje će supružnike oduševljavati dugi niz godina. To mogu biti kućanski uređaji, razni predmeti enterijera (uključujući antikvitete), kao i umjetničke fotografije ili portreti supružnika i cijele njihove porodice.
Mnogo je zanimljivih tradicija povezanih sa proslavom bisernog vjenčanja. Jedan od njih je da supružnici ovog značajnog dana uzmu jedan bijeli biser i bace ih u more (rijeka, ribnjak, jezero, odnosno bilo koje vodeno tijelo). U isto vrijeme, oni žele za sebe da njihov brak traje sve dok ovi biseri leže na dnu i da im nikada ne popusti u snazi i snazi.
Postoji još jedna zanimljiva tradicija - piti šampanjac "biser". Da bi to učinili, muž i žena umoče biser u čaše napunjene šampanjcem i piju do dna (biser ne trebate progutati!). Tradicija kaže da čaše treba dalje razbijati, ali to uopće nije potrebno. Ali ono što se obavezno mora učiniti je poljubiti se kao jednom na vjenčanju, tako da gosti imaju vremena ne samo da viču "Gorko!", Već i da broje do 30 (ili više)! Nakon trijumfa, biseri se mogu baciti u jezerce ili ih spasiti kao simbol vaše ljubavi stavljanjem u prigodni nakit.
Trideseta godišnjica braka najčešće se slavi sa porodicom i prijateljima. Mnogi supružnici u to doba stječu ne samo djecu, već i unuke, pa se proslava često prenosi u kafić ili restoran, jer sve pozvane kod kuće jednostavno nije moguće smjestiti. A ako duša traži miran porodični odmor, onda je sasvim prihvatljivo ovaj datum proslaviti s djecom i unucima, ili čak sami međusobno.
